Ovo ljeto u Hrvatskoj održali smo dva NTC kampa za djecu, jedan u Svetom Roku i drugi u Dugoj Uvali. Iako slike govore više od tisuću riječi, odlučili smo s vama podijeliti i dojmove naših predavača, organizatora i asistenata. Svoj djeci hvala za inspiraciju koju nam daju, a roditeljima za povjerenje koje su nam ukazali. Mnogi mališani su nam se već najavili za sljedeće ljeto i „rezervirali“ svoje mjesto. Tako da samo možemo reći da zajedno željno iščekujemo sljedeće ljeto!

A do tada objavljujemo slike i dojmove da se podsjetimo kako je bilo.

Iako se tek završilo nogometno prvenstvo, a djeca su na temelju rezultata Hrvatske bila pod euforijom, ja sam mislila da će dječaci tražiti samo igrati NOGOMET. Međutim, pozitivno sam iznenađena, jer su lijepo prihvatili radionice, aktivno sudjelovali od samog početka i brzo shvatili pojedine tehnike, kao što su skrivene riječi. Posebno su im se svidjele zagonetke i društvene NTC igre, posebno nova igra NTC šah. -Marina-

Ali naravno bez nogometa se nije moglo 🙂

A bilo je i malo drugačijeg nogometa, pa i rukometa 🙂

Meni je bilo jako zanimljivo, poticajno, i makar je bilo 24 sata radno i odgovorno, jako lijepo. Rijetko se ima prilika raditi u takvom motivirajućem okruženju. Užitak je raditi kad vidiš rezultate i kad su djeca zainteresirana, dobra i pametna -Dunja-

Od prvog dana smo odlično funkcionirali, atmosfera je bila dobra u sobi, na radionicama, na poligonima, na kupanju… Djeca su se jako dobro združila, nismo imali problem adaptacije, nitko nije tražio roditelje, nije bilo suza! Moj najpozitivniji utisak su uspješne radionice! Sudjelovali su svi, iznosili mišljenja, rješavali misterije bez odustajanja, pravili nelogične priče, uživali su i to se vidjelo!! Radionice su uvijek trajale duže od planiranog vremena!! Bilo je težih zadataka, ali sve je bilo izazov i sve je bilo uspješno! Poligoni su bili na raznim lokacijama kojih je bilo dosta i tu smo se dosta družili sa starijim grupama. Odlasci na plažu i kupanje su svima bili poseban doživljaj.  -Sandra-

Najstarija grupa je čak napravila i svoj splav. Malo atmosfere možete uhvatiti i na ovom videu:

Javljalo se i rukama i nogama, a svatko je sjedio na svoj način 🙂

Djevojčica Maša (u sobi sat vremena poslije radionice gdje smo tražili kratke riječi u riječima): “Sandra, ti sigurno nisi znala da se u Lovri krije lov!? Sada sam te naučila!!”

Meni osobno je kamp bio iznimno koristan, zanimljiv, a moje mišljenje dijele i djeca i roditelji. Djeca su uživala ne samo na radionicama i poligonima već i na plaži i na večernjem programu te iskazuju želju za dolaskom i sljedeće godine. Hvala na ovome predivnom, zanimljivom i motivirajućem iskustvu!  -Željka-

Predivno iskustvo, nekako te vrati u djetinjstvo. Kroz mnoštvo aktivnosti, prvenstveno igre i zabave a i mnogo učenja, dani u kampu su nekako prebrzo prošli. Buđenja u prohladna jutra, u čarobnom krajoliku podno Velebita, smirujuće jezero, miris pokošenog sijena i domaće životinje upotpunili su doticaj s prirodom. Djeca su mogla osjetiti prirodu svim osjetilima. Na jezeru su promatrali malene žabe koje su uzimali a potom vraćali u jezero. Posebno su im bile zanimljive bale sijena koje su neumorno gurali gore dolje po livadi. Uživali su u kreiranju poligona, neki su se odlično snašli u zadavanju zadataka svojim novim prijateljima. Logorska vatra uz zagonetke bila je poseban doživljaj. Djeca su iz kampa otišla s osmjehom a vjerujem i sa divnim i nezaboravnim dojmovima. -Katarina-

Uz brojne NTC sadržaje, mnogim sudionicima kampa nepoznate, veliki izazov je bila seoska olimpijada i discipline u kojima se nitko ranije nije imao priliku oprobati, pa je svima veliki doživljaj bilo kotrljanje bale sjena, utrka s panjevima, bacanje kamena s ramena, potezanje konopa s vrha sjena… A najveće nam je otkriće posljednji dan bila plaža jezera iz kojeg nitko nije izaći htio… Da ne bude zabune, ne more… nego jezero – za svu djecu potpuno novo iskustvo. I da ne zaboravimo Rankove zagonetne priče uz toplinu logorske vatre, face painting i navijanje u finalu nogometnog prvenstva, natjecanje, rođendani, talent show i brojne druge aktivnosti koje su nas na kampu zbližile i kao jednu veliku obitelj od nas napravile. Na sve nas je kamp veoma pozitivno utjecao i mnogima svojim NTC tehnikama i igrama poželjnim za školu pomogao. -Vedrana-

Noći kišne, jutra maglovita, sunčani dani, miris baliranog sjena, zagonetne priče uz toplinu logorske vatre, NTC radionice i igre bez kraja, djeca divna i predavači koji srcem rade (kao vraćeni u dane svog djetinjstva). Sve asocijacije vode u (jedno mjesto) Sv. Rok – mjesto kojem se s NTC kampom vraćamo. Pitate se zašto? Pa samo zato što se tu stopimo s prirodom, upoznamo i zbližimo sa šumama, oblacima, ljekovitim i livadskim biljem, najezdom skakavaca (i ostalim insektima), žabicama, pilićima, psom i drugim životinjama, mještanima i ličkim krajolikom. Ako spomenem samo toplinu i gostoprimstvo psa domaćina, onda o ljubaznom osoblju hostela ne moram puno govoriti i koliko god napisala riječi neću dovoljno opisati kamp koliko bi sve slike pokazale. Još uvijek smo svi pod dojmovima. Po rastanku i želji Tiborovoj da sljedeći kamp bude za njegov rođendan, po mnogim porukama, pohvalama, brojnim dojmovima, emocije su se teško mogle sakriti, ali zaključak je samo jedan: da je ovo godine NTC kamp Sv. Rok imao i dušu i srce i da Sv. Rok postaje mjesto na koje se vraćamo.  -Vedrana-

PS.

Za kraj vam prenosimo važan savet, tj. dva naše predavateljice Marine. Ne jer smo ga zaboravili, već kako biste ga bolje upamtili.

Savjet za roditelje je da budu dosljedniji u poštivanju pravila vezanih za vrijeme provedeno s mobilnim telefonom, jer su djeca pred spavanje tražila uporno da im bar malo dozvolim igru na MOBITELU. To smo zamijenili s pričama, ali morala sam pričati do ponoći, jer one današnju djecu ne uspavljuju kao telefon (koji na kraju kada zaspu ostaje pokraj glave).

PPS.

Jedan dan smo imali potragu za IZGUBLJENIM BLAGOM, to im se jako svidjelo, pa sam sakrila telefone u sobi. Jedan dječak je bio uporan u traženju, dok su drugi lako odustali (što govori da ih druga igra može ipak odvući od virtualnog svijeta u koji ulaze svakodnevno).

🙂